Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (FZO) jedini u regionu, iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, finansira dva (od tri) postupka biomedicinski potpomognute oplodnje isključivo u jednoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi! Ova medicinska procedura nije dostupna u javnim zdravstvenim ustanovama. Ovakvoj praksi oslonac pruža odredba Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju koja normira da se dva postupka po pravilu obavljaju u klinici sa kojom FZO ima zaključen ugovor.
Iako se radi o zdravstvenoj usluzi za koju se godišnje iz budžeta izdvaja 3,5 miliona KM i pravu koje ima višestruki socio-ekonomski uticaj i čini bitan stub pronatalitetne politike, realnost je takva da, ukoliko želite da vam FZO ovaj proces finansira iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, izbor je samo jedan: PZU Medico S d.o.o. Banja Luka. Ovakvo činjenično stanje dodatno loše izgleda ukoliko se uzme u obzir da:
*za postupak sufinansiranja i izbora klinike nije sproveden postupak javne nabavke ili bilo kakav vid javnog poziva za dostavljanje ponuda,
*ne postoji metodologija kojom se utvrđuju kriteriji za uspostavljanje ugovornog odnosa sa klinikama,
*ne postoji usvojena (međunarodno priznata) metodologija koja utvrđuje kriterije kojima se mjeri uspješnost pružaoca usluga a koja je javno dostupna;
*shodno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti osiguranik ima pravo izbora zdravstvene ustanove u kojoj će se liječiti a koji mu je uskraćen,
* je Ministarstvo zdravlja RS pružilo mišljenje da se ugovorni odnos valja uspostaviti sa svim onim pružaocima usluga koji ispunjavaju uslove u pogledu kadra, prostora i opreme za pružanje usluga asistirane reproduktivne tehnike definisane Zakonom o BMPO.
Ratio FZO: Pa, jedini su pružalac ove usluge u RS i dovoljno su dobri a gužve nema.
Konkurencijski savjet BiH, u novom sazivu, na svojoj 9. održanoj sjednici, 01. jula ove godine, na ovu temu, uprkos svemu pobrojanom, iznio je svoj stav u formi mišljenja koje je, ako ništa u dijelu obrazloženja - otužno. Pa tako, po mišljenju Savjeta koje je sročeno u tri rečenice nema sumnje da ovakva praksa nema obilježja zabranjenog sporazuma ili bilo kojeg ponašanja na tržištu koje je shodno odredbama Zakona o konkurenciji zabranjeno. Prosto, RS ima samo jednog pružaoca usluga a FZO ima zakonska ovlaštenja da taj proces uredi. I ništa sporno. Za kraj mišljenja, malo pseudo psihologije, pa se FZO-u ipak preporučuje da, kako bi osiguranici spavali mirno i imali uvjerenje da će postupak uspjeti, razmisle da li se proces valja poboljšati. Ništa hitno i bitno, niti obavezujuće što je najbitnije.
U detaljnom izvještaju Evropske komisije – ekspertskog panela (EXPH) na temu konkurencije pružaoca zdravstvenih usluga u EU iz 2015. godine, konstatuje se da su, načelno gledano, osnovni elementi – preduslovi koji favorizuju efektivnu konkurenciju između pružaoca usluga:
* postojanje više pružaoca usluga,
* jednostavan ulaz i izlaz pružaoca usluga na tržište,
* dovoljno informacija o cijenama i karakteristikama pružaoca usluga,
* standardizovani proizvodi / usluge,
* postojanje više kupaca.
Izvještaj konstatuje da organi javne vlasti mogu svojim aktima i ponašanjem da utiču na konkurenciju. Takođe, način finansiranja usluge od strane države kao i uključivanje pružaoca usluga u mrežu koja je obuhvaćena osiguranjem može imati uticaja na konkurenciju.
Dosadašnja praksa i stav Konkurencijskog savjeta BIH su bili takvi da se subjektima javne vlasti priznavao status učesnika na tržištu ako svojim djelovanjem narušavaju konkurenciju. Prakse i mišljenja se, očigledno, mijenjaju.
Šta sve ovo konkretno znači za osiguranike u Republici Srpskoj?
Ne radi se ovdje o tome da li je trenutni pružalac usluga dovoljno dobar i da li je jedini registrovan u BiH za obavljanje ove djelatnosti. Načelno, radi se o pravu pacijenta na izbor između više pružaoca usluga (klinika) koji posluju u BiH kao releventnom tržištu – temeljnom pravu iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Radi se o, teorijski i empirijski, dokazanoj ideji da konkurencija utiče na kvalitet i cijenu usluge iz čega cijelo tržište prosperira. Na kraju krajeva, radi se o fundamentalnom institutu na kojem počiva slobodno tržište kapitala, robe i usluga, kako EU tako i zemalja koje pretenduju da budu članice ove nadnacionalne organizacije.
Nije sporno da FZO shodno zakonskim odredbama, ima pravo da uredi način i uslove sufinansiranja ove usluge ali Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju NITI JEDNOM ODREDBOM ne pruža zakonski osnov da FZO samo jednog pružaoca usluga uključi u mrežu klinka kojima će se BMPO postupci sufinansirati niti da sve klinike koje su u mreži moraju biti isključivo u javnom ili privatnom vlasništvu niti registrovanog sjedišta u Republici Srpskoj.
Ovakvo postupanje, pored toga što direktno utiče na pluralitet na strani pružaoca, dugoročno gledano neminovno utiče na kvalitet usluge jer jedan pružalac usluge koji dobar dio ukupnih prihoda ima zagarantovan (predviđen budžetom RS) nema aposlutno nikakvog interesa da kvalitet usluge poboljša, između ostaloga, i ulaganjem u opremu, znanje, procese / know how ili bilo šta što doprinosi podizanju uspješnosti postupaka. S druge strane, kako jednog pružaoca usluga podstiče, tako druge pružaoce koji nisu u sistemu čini ekonomski neisplativim sa aspekta osiguranika jer će osiguranici postupak u tim klinikama morati platiti sopstvenim sredstvima a koja nisu mala.
Kako mišljenje Konkurencijskog savjeta suštinski nije obrazloženo, pravno rezonovanje novog saziva nam ostaje nepoznato. Izvjesno je samo da će ovakvo faktičko i pravno stanje da nastavi egzistirati.
Pa, čemu onda tržišna konkurencija i zakon o konkurenciji ako je subjekti javne vlasti ne mogu narušiti i ako je principijelno ne štitimo? Kao i svaki drugi institut, načelo, pravilo, zakon – neprincipijelnom i parcijalnom primjenom prestane biti u službi javnog interesa i od koristi za društvo.
Sa ovakvim stavovima institucija i mlakim manjkom inicijative osiguranika i dalje ćemo imati ekskluzivu u pružanju ove usluge.
I najbitnije - biće nas još manje.